Oboje smo voljeli snijeg i ta mala čuda koja padaju s neba. Mislili smo kako je snijeg nešto veličanstveno,jer preko noći od tih malih čuda,nastaje nešto veliko. Tako smo ona i ja postali MI! MI smo bili nešto veliko,nešto neobjašnjivo riječima. Premalo je riječi za to. Tako sam i ja imao premalo riječi i ispustio sam je iz ruku. Nije se otrgnula,samo mi je ispala. Rekao sam da ću joj se javiti kada padne prvi snijeg ove godine. I nisam imao hrabrosti. Njoj bi to značilo sve: da je još uvijek volim i da se borim za nas kao i od prvog dana i da još nije kasno. Ali…propustio sam priliku da nastavim živjeti svoje snove. Samo se nadam da nije plakala. Taj mali biser koji klizne niz njeno lice vrlo lako može postati velika,hladna kamen. Ona ne zaslužuje to!
0 komentari