Iako stalno zaposlena, čak i dok joj je sin bio malena beba, ova žena oklijevala je pristati na rano odvajanje, međutim argumenti za, koje je čula od Danaca potaknula su je na razmišljanje.
Danska je u nekoliko navrata imenovana zemljom sa najsretnijim narodom na svijetu. Jamačno da tom uspjehu pridonosi i način na koji Danci svoju djecu odgajaju da budu odgovorni ljudi, uključeni u ovo uspješno društvo.
1. Rano odvajanje djeteta od majke
Kristen se preselila u Dansku, a, osim stana, njezina joj je agentica osigurala i dnevnu skrb za sina, koji u to vrijeme nije bio stariji od 2 godine. Dok bi ona radila kod kuće, mališan bi bio zbrinut. Amerikanka je odbila takvu ponudu, što je izazvalo čuđenje kod Dankinje. Njezin argument za rano odvajanje od djeteta glasio je ovako:
” U zrakoplovima posada uvijek daje upute majkama kako, u slučaju prisilnog slijetanja ili opasnosti, prvo sebi na usta stave masku sa kisikom, a tek onda djetetu. Prvo majka mora biti sposobna slobodno disati, kako bi to isto mogla osigurati i svojem djetetu.”
Ideju da ostavi svoje dijete cijeli dan u rukama stranaca Amerikanka nikako nije mogla prihvatiti. Stoga je pronašla jaslice koje imaju program skrbi samo u jutarnjim satima. Međutim, u Danskoj majke koje odluče djecu od najranije dobi poslati na cjelodnevnu skrb ne osuđuju, već, dapače, potiču da tako postupaju. Istovremeno, država svim mogućim sredstvima sufinancira predškolski odgoj djece.
”S vremenom počela sam uživati u jutrima koje sam imala samo za sebe, a istovremeno sam uživala promatrajući kako mi sin prosperira u društvu malih Danaca”, napisala je za Time Kristen. “Najteža lekcija mojeg života u Skandinaviji bila je prihvatiti da majka mora disati, kako bi i njezino dijete moglo činiti to isto”, dodala je.
2. Nema straha od padova
Umjesto “Pazi, past ćeš!” Danci preferiraju “Pokušaj ponovno!”. Ukratko, u Danskoj ne postoji pristup odgoju koji je baziran na strahu od neuspjeha. Da je tomu tako Kristen se osvjedočila kada je sudjelovala proslavi ljetnog solsticija u Sankt Hans Aftenu.
Na livadi pored šume zapali se velika vatra, krijes. Roditelji i njihova djeca pjevaju pjesme, druže se, opušteni. Na livadi nije bilo nikakvih zaštitnih ograda, u blizini mjesta na kojemu se održavao festival nije bilo hitne pomoću, u slučaju da koje dijete padne ili se na neki drugi način ozlijedi.
Ispred škola i vrtića također postoji mjesto za paljenje logorske vatre. U učionicama postoje svjećnjaci, na kojima su zapaljene svijeće. Kada je jednom prigodom pitala tetu u vrtiću zar se ne boji da bi djeca mogla posegnuti za upaljenom svijećom, ova joj je u čudu odgovorila: “Pa zašto bi dirali plamen? To je vatra, opeći će se”.
3. Nema kompliciranja oko hrane
Svaki dan nešto drugo za ručak? Neće jedno hoće drugo? To u Danskoj ne postoji. U toj Skandinavskoj zemlji klinci jedu zdravu hranu, nesumnjivo, ali nekakav pretjeran izbor oko toga što će im mama taj dan pripremiti nemaju. Gotovo uvijek isto. Malo povrća, malo mesa, malo voća. I svi jedu slično, bez prigovora.
4. Zna se kada je posao gotov
Točno u 16 sati svi se uredi u Danskoj isprazne. Nitko ne ostaje prekovremeno. Ljudi sa posla odlaze u vrtiće i škole po svoju djecu. Odlaze doma, gdje zajedno pripremaju večeru. Osjećaja grižnje savjesti da, ukoliko si kući otišao istog trena kada je isteklo tvojih 8 radnih sati, nema.
“Danci imaju jednu riječ koja nema direktnog prijevoda. Hygge. Riječ je to koja opisuje ugodu obitelji za stolom. Toplu atmosferu obiteljskog doma obasjanog upaljenim svijećama. Hygge znači sjediti sa svojom obitelji oko okruglog stola, raspravljati o malim i velikim životnim stvarima, sa ljudima koji su nam najdraži. Takvu atmosferu obitelji u Danskoj kreiraju svaku večer. No, to nije stvar slučaja. Dancima je hygge prioritet!”, poentirala je Podulka.
Izvor: net.hr
0 komentari