Prenosimo iskustvo Katarine Janković.
Moje debljanje je počelo smrću oca, 2005. godine, kad sam upala u blagu depresiju.
Ali sam radila i bila u kontaktu sa ljudima i to nije bilo strašno.
Pila sam razne čajeve, pilule i držala dijete, ali čim prestanem – duplo vratim. Agonija počinje gubitkom posla 2010. godine, povlačenjem u sebe i bježanjem od stvarnosti. Sve me je boljelo, imala sam visok pritisak i bila sam ekstremno gojazna. Starija ćerka me je stalno kritikovala i govorila kako sam se upropastila, na šta to ličim…. a ja sam se svađala, plakala, ne želeći da priznam da je u pravu.
KAKO SAM POČELA SA HRONO ISHRANOM
Donijela mi je jednog dana odstampano o hrono ishrani sa posla i rekla mi kako je njena koleginica smršala. To je stajalo 6 mjeseci dok nisam uzela da pročitam. Trebalo mi je još tri nedelje da kupim namirnice i krenem. Znam da je bila srijeda, 10.09.2014.
Ustala sam i napravila Natašine 5 minuta lepinje, obarila jaja, paradajz, a prije toga popila toplu limunadu, i doručkovala.
Krenula sam u moju hrono avanturu koja i dalje traje. Nije mi bilo lako u početku da se organizujem oko spremanja hrane i kombinovanja, ali poslije mjesec dana sve je došlo na svoje.
Pošto sam jedna od onih koje kad nešto počnu to i završe, idu do kraja, nisam razmišljala o odustajanju.
Kilogrami su počeli da idu dole, a sa njima i obimi, a to mi je bila još veća motivacija.
Najviše mi u svemu nedostaje voće, ali bližim se izlasku iz restrikcije, pa se radujem što ću uživati i u tome. Za sve ovo vrijeme sam jednom prekrsil,a i to svojevoljno, za Božić i pojela sam česnicu sa orasima i medom.
0 komentari