subota, 19. prosinca 2015.

Imala sam fin zivot, ali prije dvije godine sam imala…



Imala sam fin zivot, ali prije dvije godine sam imala tezak udes fizicki sam se sad vec oporavila, ali su mi ostale trajne psihicke posledice od silnih operacija i svega toga sto sam dozivjela tamo. Ali to nije sve, kad sam izasla iz bolnice moj tata se tesko razbolio, i sad je kriticno, iako se moji roditelji maksimalno trude da mi to ne osjecamo i pripremaju nas za ovno sto ce nas ceka, sve teze i teze mi je i svakog trenutka o tome razmisljam i ne mogu se opustiti ni jednog trenutka. I svako jutro kad ustanem, samo se zahvalim bogu sto je i dalje sa nama.:)silnih operacija i svega toga sto sam dozivjela tamo. Ali to nije sve, kad sam izasla iz bolnice moj tata se tesko razbolio, i sad je kriticno, iako se moji roditelji maksimalno trude da mi to ne osjecamo i pripremaju nas za ovno sto ce nas ceka, sve teze i teze mi je i svakog trenutka o tome razmisljam i ne mogu se opustiti ni jednog trenutka. I svako jutro kad ustanem, samo se zahvalim bogu sto je i dalje sa nama.:)sam dozivjela tamo. Ali to nije sve, kad sam izasla iz bolnice moj tata se tesko razbolio, i sad je kriticno, iako se moji roditelji maksimalno trude da mi to ne osjecamo i pripremaju nas za ovno sto ce nas ceka, sve teze i teze mi je i svakog trenutka o tome razmisljam i ne mogu se opustiti ni jednog trenutka. I svako jutro kad ustanem, samo se zahvalim bogu sto je i dalje sa nama.:)sto sam dozivjela tamo. Ali to nije sve, kad sam izasla iz bolnice moj tata se tesko razbolio, i sad je kriticno, iako se moji roditelji maksimalno trude da mi to ne osjecamo i pripremaju nas za ovno sto ce nas ceka, sve teze i teze mi je i svakog trenutka o tome razmisljam i ne mogu se opustiti ni jednog trenutka. I svako jutro kad ustanem, samo se zahvalim bogu sto je i dalje sa nama.:)i pripremaju nas za ovno sto ce nas ceka, sve teze i teze mi je i svakog trenutka o tome razmisljam i ne mogu se opustiti ni jednog trenutka. I svako jutro kad ustanem, samo se zahvalim bogu sto je i dalje sa nama.:)dozivjela tamo. Ali to nije sve, kad sam izasla iz bolnice moj tata se tesko razbolio, i sad je kriticno, iako se moji roditelji maksimalno trude da mi to ne osjecamo i pripremaju nas za ovno sto ce nas ceka, sve teze i teze mi je i svakog trenutka o tome razmisljam i ne mogu se opustiti ni jednog trenutka. I svako jutro kad ustanem, samo se zahvalim bogu sto je i dalje sa nama.:)

0 komentari