Imala sam momka u drugom srednje( sad sam na trećoj god faxa), prva ljubav. Tad je bio centar mog svijeta i ništa osim njega mi nije bilo bitno, jako sam ga voljela i on je mene…valjda. Stalno smo se svađali dok smo bili u vezi, raskidali jer sam bila previše ljubomorna. Kad smo raskinuli, preteško mi je bilo al haj navikla sam se da ga više nemam. Poslije godinu dana, dolazio mi je kuci, upoznao se sa mojima iako je imao curu i reko mi je da me voli, ali ja sam bila hladna jer sam se već bila navikla da ga nemam i gadio mi se zato što je s drugom curom. poslije toga nismo se čuli narednu cijelu godinu, da bi se sreli i počeli se potajno viđat i opet su se neka osjećanja probudila, ali shvatila sam da voli svoju curu i prekinula sam to. Sad je oženjen njome, i ja imam momka, volim ga, ali još uvijek mi se jave neka osjećanja kad ga se sjetim i onda vraćam sve trenutke sa njim, i pomislim da neću nikad moći da ga prebolim i da ću ga uvijek potajno da volim.
0 komentari