Da li iz preljubničkog odnosa može da se rodi ljubav? Da li ona može da rezultuje brakom ili preljubnici baš nikad ne ostavljaju svoje supružnike? Postoji li karmička kazna za razaranje tuđeg braka? Sve su to misli s kojima se većina ljudi u takvim odnosima susreće, a jedna žena je u svojoj anonimnoj ispovijesti za Elle otkrila kako se završila njena priča.
“Niko ne želi da bude druga žena. Niko, barem ja tako mislim, sam ne bire da je drugi gledaju kao drolju, razaračicu doma i šta sve već ne, ali osuđivati nekoga isključivo na osnovu toga što je bio u ljubavničkom odnosu je jednostrano, subjektivno i generalizirajuće.
Nikad nisam sanjala da ću da se zaljubim u oženjenog muškarca, ali upravo to se dogodilo. Samo jedan stisak ruke, osmijeh i pozdrav bili su dovoljni da izgubim tlo pod nogama, da zacementiraju moju budućnost. John je bio nov u firmi i bili smo kolege i neke poslove je trebalo da obavljamo zajedno. Susreti u hodnicima, čavrljanja u liftu i u kantini pretvorili su se u polagano koračanje do naših automobila na parkingu. Cijelu godinu smo se upoznavali i postajali prijatelji, a iako mi se sviđa – nisam imala podmukle namjere. U to vrijeme sam izlazila s jednim muškarcem i nisam imala nikakve želje ni pomisli da se petljam u nečiji brak, čak i dok smo se šalili ili flertovali, kao što to svakodnevno čini većina ljudi, držali smo se na distanci.
Užasno mi se sviđao, ali nisam imala nikakve želje da se upuštam u nešto s nekim u braku, to nisam nikad prije uradila i mislila sam da ne bih mogla. Zamišljala sam to kao haos, bol, previše opravdanja, krivice i bez budućnosti – uz ideju toga da ničija ljubav ne bi trebalo da počne kao izdaja. Ali kao što nam se prijateljstvo dogodilo samo od sebe, tako se i prelaz na veće povezivanje dogodio sam od sebe, tražili smo izgovore da se čujemo, vidimo…
Flertujući suptilno, ali ipak proračunato, zapravo smo ispipavali teren jedan kod drugoga i pokušavali da otkrijemo način kako sa smanjimo štetu ako se odlučimo da pređemo na novi nivo. Prijatelji su vidjeli da sam zaljubljena, podržavali su me i upozoravali u podjednakoj mjeri. Članovi porodice su htjeli da budem srećna, ali nikako nisu željeli da postanem nečiji “drugi izbor”. Ali, moje srce je znalo da je pronašlo svoju srodnu dušu i nakon svih analiza i premišljanja, shvatila sam da taj muškarac zna sve o meni i voli me iz brojnih razloga, a ponekad uprkos njima.
Od tog shvatanja, postali smo “taj par”. Oni s tajnom, oni koji smo mislili da nikad nećemo postati. Par koji se šunja, skriva, telefonira rano ujutro ili kasno uvečer. Oboje smo bili katolici, kolege, s nekim moralnim načelima, dužnostima i obavezama – ali bili smo i dvoje ljudi koji se vole. Smetalo mi je što mi govore iza leđa, mada sam znala da su njihove uvrede istinite. Nije mi bila prijatna pomisao da moram da opravdavam i branim naš odnos opet i iznova ljudima kojih se on uopšte nije ticao. John nije dugo čekao – otvoreno je svojoj supruzi rekao da želi razvod i da se zaljubio u drugu. Nisu imali djece, a razvod im je bio civilizovan i dostojanstven. Dogovorili su se ko će da dobije njihove pse, a sudija je 11. 9. 2001. okončao njihov brak u sudnici New Jerseya dok su se rušile kule bliznakinje Svjetskog trgovinskog centra. Bio je to dan kraja, ali i novog početka.
Statistika i nekolicina naših prijatelja rekli su nam da naš odnos nema nikakvih izgleda. Jednom varalica – uvijek varalica, i takve stvari. Danas, 14 godina nakon toga, proživjeli smo smrt jednog roditelja, četiri duge godine neplodnosti, zastrašujući i bolan postupak vještačke oplodnje i roditeljstvo blizanaca. Mislim da mogu da kažem da smo proživjeli svoj dio oluja, počevši s njegovim brakom, ali naša ljubav je preživjela.To se ne događa uvijek, ali izgleda da ponekad ipak može da se dogodi. Ne savjetujem nikome da ulazi u ljubavnu vezu s nekim zauzetim, ali ne mogu čistog srca da savjetujem da se odreknu ljubavi. Da, možda me moj muž prevari i ode, ali to može da se dogodi i vama. U životu nema garancija.”
pozdravljajući sve gledatelje na mreži, ovdje sam da podijelim malo svjedočanstva. Zovem se Melania Macron, imam 40 godina. Udala sam se u 31. godini, imam samo jedno dijete i živjela sam sretno. Nakon jedne godine mog braka, ponašanje mog supruga postalo je tako čudno i zapravo ne razumijem što se događa, spakirao se iz kuće drugoj ženi koju ga toliko volim da nikad ne sanjam da ću ga izgubiti, pokušavam svoje moguće najbolje osigurati da mi se muž javi, ali sve bezuspješno, plačem i plačem tražeći pomoć, razgovarala sam o tome s njegovom obitelji, ali nisam dobila odgovor. pa je moja najbolja prijateljica Anna Johansson obećala da će mi pomoći . Rekla mi je o čovjeku koji se zove Drosagiede, rekla mi je da je jako velik čovjek i stvaran čovjek kojem se može vjerovati i nema ničega u vezi ljubavnih problema koje on ne može riješiti i rekla mi je kako je pomogao nebrojenom broju ljudi u obnavljajući njihov odnos. Bio sam stvarno uvjeren, brzo sam kontaktirao njegovu e-adresu, doctorosagiede@gmail.com ili njegov WhatsApp na +2349026414771 ili Viber na +2349026414771 Objašnjavam mu sav svoj problem, rekao mi je da ne bih trebao brinuti da će svi moji problemi biti riješeno odmah. Rekao mi je što da radim da se moj muž vrati, a ja jesam, rekao je da će mi se nakon 3 dana suprug vratiti i početi prositi, i stvarno se dogodilo kako je rekao, bila sam jako iznenađena, ovo je tako nevjerojatno. Bog neka je slava naša veza je sada vrlo tijesna i oboje ponovno živimo sretno. Ako imate sličan problem, obratite mu se odmah i zatražite da ga jednom riješite. I ja živim svjedočenje
OdgovoriIzbriši